Anksioznost, depresivnost i neurofeedback
Potaknuti izvrsnim člankom o depresivnosti, koji je kolegica napisala (možete ga pročitati na linku) i mnogim komentarima osoba koje se žale i na anksioznost, panične napade i slično, pišemo sada blog o stručnoj, znanztvenoj metodi za koju još malo ljudi zna, a mogla bi vam pomoći. Malo ćemo i objasniti neke stvari koje primjećujemo da većina ljudi krivo shvaća.
ANKSIOZNOST
Kao što kolegica u članku piše da je depresivnost vrlo učestala, tako je i anksioznost i ovo doba možemo nazvati EROM ANKSIOZNOSTI. Ona je među najčešćim poremećajima. Anksiozni poremećaji su cijela skupina poremećaja kao što su na primjer generalizirani anksiozni poremećaj, fobije, napadi panike i slično, no mi ćemo se fokusirati na anksioznost općenito.
Anksioznost je osjećaj koji dolazi iz osobe same i objekt je nepoznat, a vezana je za budućnost, za razliku od straha u kojem je objekt poznat i vezan je za sadašnjost.
SIMPTOMI-
Anksioznost je osjećaj strepnje, tjeskobe, iščekivanje da će se nešto loše dogoditi, briga oko različitih situacija. Taj osjećaj često prate i tjelesne senzacije: mišićna napetost, umor, glavobolja, vrtoglavica, lupanje srca, proljev, znojenje i slično. Često su uz sve to prisutne i teškoće u koncentraciji, razdražljivost, lako umaranje, osjećaj da smo „na rubu živaca“, poteškoće sa spavanjem, nemogućnost opuštanja, katastrofična predviđanja. Osoba teško kontrolira zabrinutost.
KONTINUUM I SAVJETI
O anksioznosti, kao i o depresiji treba razmišljati kao o kontinuumu (pravcu). Na jednom kraju je normalna anksioznost/depresivnost koja se pojavljuje vezano uz neke situacije, svakodnevno, kod svih ljudi, slabijeg intenziteta i koju možemo kontrolirati, dok je na drugom kraju ona patološka koja kontrolira pojedinca i traje dugo.
U ovom trenutku ćemo se nadovezati na mnoge savjete koje nalazite po internetu i koje vam daju drugi ljudi kroz komentare.
Kako se sve više ljudi osjeća anksiozno i depresivno, sve je više i savjeta kao što su na primjer: „misli pozitivno“, „posveti se lijepim stvarima koje te vesele“, „okružite se dobrim veselim ljudima“, „pročitaj ovu ili onu knjigu“, „treniraj zahvalnost“, „meditiraj“, „vjeruj i moli se“, „više se kreći“…
Svi ti savjeti su dobri i korisni, i treba ih prakticirati. Ali, za koga su oni? Tko to može sve raditi i imati od toga koristi? Osoba koja je na onom djelu kontinuuma gdje ona može ta stanja kontrolirati i gdje je to blizu onome što svakodnevno svi mi osjećamo. To je korisno za zdrave osobe koje nije preplavilo, kako bi ostale dobro i olakšavale si svakodnevnicu.
Za koga nije i zašto mogu nekada biti čak i štetni?
Nisu za osobe koje su zbog niza bioloških, psiholoških i socijalnih razloga već otišli dalje na tom kontinuumu ili dosegli patološki dio kontinuuma. Nekada se ljudi i trude sve te metode primjenjivati, ali ipak ih preplavi toliko da više ne mogu to kontrolirati i tada te tehnike više ne pomažu, dapače nekad mogu i pogoršati stanje. Vrijeme, koje su se trudili sami izaći na kraj uz te savjete, je produžilo, a možda i pojačalo problem koji su imali.
Nadalje se uz te savjete koji se opetovano pojavljuju, osobe počnu osjećati krivo jer nisu uspjeli sami sa svim tim savjetima biti dobro. Mora biti da nešto s njima nije uredu i da se nisu dovoljno trudili, što naravno nije točno. A onda se još požale i prijateljima koji, društveno naučeni, kažu: „ma ne brini bezveze“, „nemoj plakati“, „ne preuveličavaj“, „kreni….-svi oni savjeti“, što onda ukazuje na nerazumijevanje osobe, osoba bude posramljena i gubi osobu za podršku.
Dakle, ukoliko osjećate da ne kontrolirate više stanja i da ovi dobronamjerni korisni savjeti ne pomažu u kraćem vremenu, nemojte odgađati i potražite pomoć stručne osobe. Što više odgađate, veća je šansa da se iz manjeg problema to pretvori u puno veći problem kod kojeg je onda i puno teže pomoći i zahtjeva intenzivniji tretman. U nekim težim situacijama više nije ni dovoljna pomoć psihologa/psihoterapeuta već je potrebno uključiti i psihijatra te lijekove.
Kako može pomoći NEUROFEEDBACK?
Kod anksioznosti se radi o pretjeranom stanju pobuđenosti organizma/mozga. Često ljudi misle da se onda u depresivnosti radi o premaloj pobuđenosti, no to nije tako. Depresivni ljudi itekako mogu biti agitirani. Kod depresivnosti se više radi o emocionalnom problemu (limbički sustav mozga) i smanjenog nagrađivanja. U svakom slučaju mozak nije dobro reguliran.
Uz već poznatu pomoć psihologa ili psihijatra, psihoterapiju, može pomoći i neurofeedback. U velikom broju slučajeva neurofeedback može biti dobra priprema za rad sa psihologom/psihoterapeutom ili pomoć psihijatru u tretmanu osobe, jer osoba ponekad dolazi u prepobuđenom stanju da bi mogla razgovarati, čuti i primijeniti savjete koje dobiva od stručne osobe.
Neurofeedback je kod nas novija terapijska metoda. Metoda je znanstveno dokazana, učinkovita i rezultati su brzo vidljivi. Radi se o vrlo ugodnoj metodi koja mozgu vraća ravnotežu.
Vi sjedite u „relax“ fotelji, na glavu su vam postavljeni senzori koji očitavaju rad mozga (po principu EEG-a), zatim te informacije odlaze u uređaj, a iz uređaja u računalo u kojem softver obradi te podatke i kroz sliku, zvuk i medvjedića kojeg imate u krilu, vraća mozgu povratnu informaciju o njegovom radu.
Dok sjedite u fotelji, gledate neku seriju/film koji volite ili animaciju, kada mozak radi optimalno, slika je veća, zvuk je bolji i medvjedić vibrira. Što kada mozak ne radi optimalno? U tim situacijama, slika se smanji, ponekad čak i zabijeli, zvuk se stiša, a medvjedić prestane vibrirati. Pomoću „nagrada“ i „kazni“, igrajući se svojim radom, mozak se uči sam regulirati i ispravlja svoj rad.
Na taj način postiže se smanjena: pobuđenost, fizički znakovi anksioznosti, emocionalna reaktivnost i preplavljenost. Smanjuje se količina i intenzitet strahova, ljutnje, negativnih opsesivnih misli. Postiže se fizička, emocionalna i mentalna opuštenost, emocionalna stabillnost, optimizam.
Već nakon nekoliko tretmana osoba je manje zabrinuta, opuštenija, emocionalno i fizički manje pobuđena, bolje raspoložena, spava kvalitetnije i ima više energije, nema negativnih misli i briga ili su puno manjeg intenziteta.
Zvuči dosta apstraktno, ali FUNKCIONIRA. U to su se mnogi skeptici, kada su isprobali, uvjerili. Probajte i vi, zaista će vam pomoći, a i jako je ugodno.
Dođite nam, čekamo vas.
Vaš Aurora Theta tim
Literatura
Begić, D. (2011). Psihopatologija, Medicinska naklada, Zagreb
Othmer, S. F. (2017). Protocol Guide for Neurofeedback Clinicians, EEG Institute