Što nas čini takvima kakvi jesmo?

Jedan veliki sustav koji upravlja svim ostalim sustavima u našem tijelu i čini nas jedinstvenima, odnosno da smo mi MI je… ŽIVČANI SUSTAV.

Njime doživljavamo svijet i govori nam kako da reagiramo. Stvara osjećaje, ideje i sjećanja.

Čarobni organ u našem tijelu, mozak, nalazi se u lubanji i težak je 1 kilogram i 400 grama. Sastoji se od sivo bijele tvari. Više od 80% sastava je voda uz malo masti i bjelančevine.

Kontrolni je centar ljudskog tijela i živčanog sustava.

Određuje našu reakciju na sve.

Živčani sustav čine visoko specijalizirane stanice zvane NEURONI. Komuniciraju brzinom od više stotina kilometara na sat. Znači, mozak se sastoji od neurona i zahvaljujući njima: razmišljamo, odlučujemo, zamišljamo, vidimo, čujemo…

Neuroni

Neuroni drugačije izgledaju od drugih stanica, jer su druge stanice kompaktne i okrugle, a neuroni su kao korijen cvijeta. Razgranati su i povezani s drugim neuronima i prenose informacije. U mozgu ih je 100 milijardi, a po ostatku tijela milijuni.

Možemo ih naučiti gotovo svemu i tako preobraziti sebe!

Komunikacija u mozgu između neurona odvija se kroz električnu energiju i kemijske spojeve. SINAPSA, koja je na kraju neurona, mali je prostor između dva neurona. U taj prostor prvi neuron ispušta kemijsku tvar, a drugi ju detektira i nastavlja električnu aktivnost. Taj prijenos odvija se munjevitom brzinom.

Sposobnost mozga

Mozak je prilagodljiv, no za to mu je potrebno vježbe. Ako nešto ponavljamo, onda mozak to zapamti i tijelo nauči. Pa, kao što znamo, što više nešto vježbamo, to se mozak jače mijenja. Ta sposobnost mozga da se mijenja zove se NEUROPLASTIČNOST.

Svaki neuron može stvoriti do 10 000 veza s drugim neuronima, a te veze se stvaraju i mijenjaju ovisno o tome čime se bavimo. Kada nešto naučimo jedan put, veza koja se stvori između neurona je privremena i stvaraju ju kemijski spojevi koji okružuju neuron. Kada nešto vježbamo onda te kemijske veze postaju strukturne. Znači mijenja se struktura neurona. Neuron mijenja oblik i položaj. Kako ta veza između neurona postaje jača i trajna, tako jača i veza između različitih područja mozga.

Zato, što smo više bili u nekim okolnostima, učili neko ponašanje i razmišljali na određeni način to nam je to teže promijeniti, ali nije nemoguće, jer je mozak čaroban.

Sjećanje je skupina neurona koji vode već poznati razgovor.

Prilikom stjecanja nove vještine, stvara se u mozgu sve snažnije sjećanje na to kako obaviti određeni zadatak. Neke se stvari mogu upisati u mozak za cijeli život, kao što su na primjer vožnja bicikla, vezanje vezica na cipeli i slično. Neka sjećanja s vremenom izblijede poput lica, imena… kada ih više ne trebamo.

Neuroni zaborave te veze.

Osjećaji

Nešto što nam može zacementirati sjećanje su snažni osjećaji, koje vežemo uz neko sjećanje.

Živčani sustav obrađuje naše osjećaje i odlučuje o našoj reakciji.

Ponekad su ti osjećaji toliko snažni da preopterete sustav.

(s posljedicama opasnima po život)

STRAH je snažni zaštitni mehanizam, iznimno moćna prilagodba koja pomaže prepoznati prijetnju, kako bismo mogli reagirati na vrijeme. U mozgu postoji područje koje kontrolira instinkt straha, zove se AMIGDALA.

Amigdala

Amigdala je velika svega 2,5 centimetra, ali diže uzbunu u organizmu kada se nađemo u opasnoj situaciji. Ona u tijelu pokreće niz reakcija i koktel hormona preplavi tijelo, što potakne niz promjena u tijelu: zjenice se rašire kako bi upile više svjetla, srce brže pumpa krv, krv se preusmjeri u organe koji su u tom trenu najvažniji (ruke i noge) da možemo trčati ili udarati, a dotok krvi u želudac se, na primjer, drastično usporava.

Borba, bijeg i freez reakcija

Sigurno ste svi već čuli za „borba/bijeg“ reakciju, na eng. „fight or flight“, a postoji i „freez“ reakcija. Predstavljaju odgovor organizma. Aktiviraju se kada se nađemo u iznenadnoj opasnoj situaciji ili se uznemirimo. Često nije sve tako jednostavno i ne svodi se samo na reakciju borbe ili bijega već, kada se nađemo u određenoj situaciji, strah i to kako ga naš mozak tumači mogu nam postati prijetnja. Na primjer, u situacijama iznimnog stresa, reakcija na strah preuzme potpuno kontrolu nad našim umom i tijelom. Posve nas paraliziraju naši osjećaji. Tu pojavu nazivaju „amigdalina otmica“.

Dijelovi mozga koji se koriste logikom i razumom, posve se isključe i ne primaju signale. Impulsi idu ravno u amigdalu koja se oslanja na instinkt i osjećaje. U takvoj situaciji možemo doživjeti neopravdan izljev bijesa, a strah vas može paralizirati.

Strah koji nas obuzme, kada nas preuzme, kada postane dominantan osjećaj koji osjećamo, može nas spriječiti da se upustimo u nove izazove i spriječiti nas da rastemo. No, kako će mozak reagirati, ovisi o nama. Strah možemo naučiti kontrolirati tako da se s njime bolje upoznamo. Možemo ušutkati uzbunu koju podiže amigdala.

Vježba

Različite dijelove mozga možemo uvježbati da se uključe ili isključe. Jako veliku ulogu u tome ima biofeedback, odnosno fiziološke funkcije, način razmišljanja i disanja. Sve nam to može pomoći u boljem radu mozga.

Kao što vježbom možemo ojačati tijelo i postati brži i jači, isto vrijedi i za emocije. Kada se u malim i kontroliranim dozama izlažemo, npr. izvoru straha, na njega možemo postati otporniji. Vježbom raste prag tolerancije na strah.

Naša, ranije spomenuta amigdala, može pritom pomoći. Ona pohranjuje mnogo uspomena, pogotovo one za koje nas vežu osjećaji. Kako pohranjuje loša, tako pohranjuje i dobra sjećanja. Ako svoj mozak istreniramo kako se uspješno nositi sa stresom, amigdala će se toga sjetiti i u budućem trenutku straha te će logika i razum biti sačuvani.

Naš živčani sustav ima sve alate koji su potrebni da ostanemo smireni u stresnoj situaciji, samo ih treba znati aktivirati i upotrijebiti.

Sustavi

Autonomni živčani sustav sastoji se od dvaju podsustava- simpatičkog i parasimpatičkog.

Simpatički sustav aktivira se kao odgovor na obranu organizma, znači odatle ide reakcija „borba ili bijeg“ i freez.

Nije dobro da ta reakcija dominira.

Parasimpatički sustav nam pak pomaže da se održimo na životu. On nam usporava rad srca, snižava krvni tlak, potiče probavu i slično, pa treba u većoj mjeri aktivirati svoj parasimpatički živčani sustav.

U situaciji u kojoj se aktivira simpatički živčani sustav nužan je odmak. Treba se smiriti, opustiti, duboko udahnuti i pokušati osvijestiti situaciju. Ako uspijemo zaustaviti stres da nas preuzme, moći ćemo odmah djelovati.

U navedenom može vam pomoći neurofeedback. On je vrsta ranije spomenutog biofeedbacka. Više o neurofeedbacku pročitajte u našem Blogu

Izvor

Human: The World Within- React