Način na koji radimo
Odlučili smo jedan dio stranice posvetiti opisu našeg načina rada, odnosno objašnjenju zašto prvo preporučamo napraviti kompletnu psihodijagnostičku obradu, a terapijski kombiniramo neurofeedback sa savjetovanjem/psihoterapijom.
Kroz psihodijagnostičku obradu se s klijentom upoznamo brzo, detaljno i objektivno jer dobivene informacije kroz razne testove i upitnike uspoređujemo s normama (rezultatima velike grupe ljudi slične dob i osobina). To nam omogućuje objektivnu procjenu težine teškoća i jakih snaga koje osoba ima. Bez obrade, kroz psihoterapijski rad upoznavanje je postepeno, traje puno duže i rijetko dosegne te razine kao što je to kroz psihodijagnostičku obradu. Upravo ti rezultati obrade olakšavaju već prvi terapijski susret i ubrzavaju korist terapijskog procesa.
Zatim se klijent uključuje u neurofeedback tretman. Zašto neurofeedback? Zato što teškoće koje imamo, tj simptome, osjećamo najčešće i produkt su previsoke pobuđenosti (anksioznost, depresivnost, PTSP) ili nestabilnosti (panični napadi, epilepsija itd) organizma odnosno mozga.
Ta pobuđenost je ponekad toliko intenzivna da nam je teško biti samima sa sobom, a onda i komunicirati i čuti drugu osobu, što usporava psihoterapijski proces. Dolazite, pričate s terapeutom preplavljeni, u potrebi da ispričate stvari koje vas tište, a ne čujete ništa. Nema smisla, zar ne? Zato prvo neurofeedback.
Neurofeedback će smiriti pobuđenost, smanjiti intenzitet simptoma ili ih potpuno ukloniti. Bit ćete mirniji, staloženiji, manje zabrinuti i preplavljeni. Moći ćete čuti drugu osobu i s mirom iznjeti ono što vas muči.
Zatim se klijenta, nakon nekoliko neurofeedback treninga, kada smo već postigli neki početni rezultat, uključuje u psihoterapiju. Stvari koje iznosite u terapijskom radu vas i manje onda uznemiruju i uzbuđuju, lakše vam je o tome pričati i čujete terapeuta. A terapeut onda može i primjenjivati sve tehnike mindfulnessa, opuštanja i slično, što kod nekih osoba nije moguće kada su prepobuđene.
Uglavnom,terapijski efekt je brži i intenzivniji kada se kombiniraju te dvije metode zajedno.
Da li je samo jedna od metoda dovoljna?
Prvo što uopće znači dovoljno? Dovoljno za što? Dovoljno za koga?
Obje metode imaju svoje prednosti, odnosno svoj dio doprinosa.
Neurofeedback pomaže na fiziološkoj razini, i umanjuje intenzitet teškoća, a psihoterapija pomaže u riješavanju problema, otpuštanju i mjenjanju uvjerenja koja nam ne služe i koja su potpomogla teškoće koje imamo. Dakle, s neurofeedbackom smanjujemo intenzitet simptoma, a s psihoterapijom mjenjamo način razmišljanja koje dovodi do određenih emocija i ponašanja.
Neurofeedback je u većini slučajeva “dovoljan” da smanji intenzitet simptoma, ALI ako nismo razriješili stvari koje dovode do simptoma, kroz psihoterapiju i druge medicinske metode ako za njima ima potrebe (npr.u slučaju tjelesnih teškoća i bolesti), odnosno riješili te teškoće, simptomi će se ponovo javiti.
Svađate se sa suprugom? Zbog toga ste jako uznemireni? Neurofeedback će vas dobrim djelom umiriti, ali se nećete prestati svađati. Razlog svađanje je moguće u komunikaciji, doživljaju sebe, uvjerenjima i slično. To ćete promjeniti savjetovanjem/psihoterapijom.
Naravno da vas ne silimo da morate i jednu i drugu terapijsku metodu primjeniti. Neki su sumnjičavi prema neurofeedbacku ili zaista ne žele i/ili nemaju kapaciteta i mogućnosti uključiti se u psihoterapiju, i to je sve uredu.
Samo morate znati da vam u tom slučaju ne možemo pomoći u toj mjeri u kojoj bi inače mogli.
Dakle, naša preporuka je kombinacija ove dvije metode, a po potrebi (ovisno o teškoćama) i dodavanje drugih metoda.
Npr. kod djece s govornim teškoćama- logoped; ili naravno ukoliko su zdravstvene/tjelesne teškoće- doktori; kod izrazite tjelesne napetosti neke metode nisu dovolje pa je poželjno uključiti na primjer i masažu; i slično.