Samoozljeđivanje je tema o kojoj se rijetko govori, ali ona tiho postoji među mnogim ljudima, posebno adolescentima. To nije samo fizički čin, već duboko emocionalno iskustvo koje često signalizira unutarnju bol, osjećaj bespomoćnosti ili želju za kontrolom nad vlastitim životom. Razumijevanje ove složene pojave prvi je korak prema pružanju podrške i iscjeljenju.
Samoozljeđivanje je sve prisutniji problem u modernom društvu, a njegova učestalost raste diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Ovo ponašanje, koje uključuje namjerno nanošenje fizičke boli sebi, poput rezanja, grebanja ili spaljivanja kože, nije samo vapaj za pažnjom, već često predstavlja način nošenja s intenzivnim emocijama ili osjećajem bespomoćnosti. U ovom blogu analiziramo kako se problem razvija, koje su dobne i spolne skupine najugroženije, zašto do toga dolazi, kako pružiti podršku i kako inovativne metode poput Othmerovog neurofeedbacka mogu pomoći.
Učestalost i porast: Globalni problem i situacija u Hrvatskoj
Statistike pokazuju da je prevalencija samoozljeđivanja u stalnom porastu. Globalno gledano, procjenjuje se da 17% adolescenata barem jednom u životu posegne za samoozljeđivanjem, dok su u nekim europskim zemljama brojke još veće. Hrvatska prati ovaj trend – prema dostupnim istraživanjima, između 15% i 20% mladih barem jednom svjesno ozlijedi sebe.
Posebno je zabrinjavajuće što problem započinje sve ranije. Prema istraživanjima, najčešća dob za početak samoozljeđivanja je između 12. i 14. godine, što se poklapa s razdobljem intenzivnih emocionalnih i društvenih promjena u adolescenciji.
Dob i spol: Tko je najviše pogođen?
Samoozljeđivanje je prisutno u svim dobnim skupinama i kod oba spola, ali najčešće se javlja kod mladih, a posebice kod tinejdžerki. Djevojke su sklonije “tišim” oblicima samoozljeđivanja, poput rezanja, dok dečki često pribjegavaju ponašanjima povezanima s većim rizicima, poput agresivnog udaranja predmeta. Ipak, kod svih spolova osnovni uzrok ostaje isti – nesposobnost suočavanja s unutarnjom boli i stresom.
Uzroci: Što uzrokuje samoozljeđivanje?
Uzroci samoozljeđivanja su složeni i često uključuju kombinaciju emocionalnih, društvenih i bioloških čimbenika. Najčešći razlozi uključuju:
- Emocionalna bol: Depresija, anksioznost i osjećaj bespomoćnosti glavni su pokretači.
- Pritisci društva: Savršenstvo koje promoviraju društvene mreže stvara osjećaj nesigurnosti, osobito među mladima.
- Traume: Zlostavljanje, gubitak voljene osobe ili emocionalno zanemarivanje često su okidači.
- Nedostatak podrške: Kada mladi osjećaju da ih okolina ne razumije ili osuđuje, okreću se samoozljeđivanju kao “ventilu”.
Kako pristupiti osobi koja se samoozljeđuje?
Pristup osobi koja se samoozljeđuje zahtijeva puno empatije i razumijevanja. Evo nekoliko ključnih smjernica:
- Nemojte osuđivati: Pokažite suosjećanje i nemojte umanjivati njihove osjećaje.
- Budite otvoreni za razgovor: Pitajte ih kako se osjećaju i što im može pomoći, bez pritiska.
- Ponudite pomoć: Predložite savjetovanje s terapeutom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
- Educirajte se: Razumijevanje problema pomaže vam pružiti bolju podršku.
Što može pomoći?
Osobe koje se bore sa samoozljeđivanjem trebaju podršku u obliku:
- Psihološke pomoći: Terapije poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) vrlo su učinkovite.
- Obiteljskog razumijevanja: Obitelj igra ključnu ulogu u pružanju sigurnosti i stabilnosti.
- Razvoja zdravih strategija: Naučiti kako se nositi s emocijama kroz tehnike opuštanja, meditaciju i fizičku aktivnost.
Kako neurofeedback pomaže?
Neurofeedback po Othmerovoj metodi inovativna je terapijska metoda koja koristi tehnologiju za regulaciju moždane aktivnosti. Pomaže osobama koje se bore sa samoozljeđivanjem tako što:
- Smanjuje stres i tjeskobu: Stabilizacija moždanih valova pomaže osobi da se osjeća smirenije.
- Poboljšava emocionalnu kontrolu: Osobe bolje prepoznaju i upravljaju svojim emocijama.
- Smanjuje impulzivnost: Budući da impulzivnost često vodi ka samoozljeđivanju, neurofeedback može pomoći u stabilizaciji moždanih funkcija, čime se smanjuje potreba za brzom reakcijom na stresne situacije.
- Olakšava san: Osobe koje se bore sa samoozljeđivanjem često imaju problema sa spavanjem. Neurofeedback regulira aktivnosti mozga odgovorne za opuštanje i san, čime se osigurava bolji oporavak tijela i uma.
- Povećava osjećaj samopouzdanja i kontrole: Stabilizacija moždane aktivnosti često rezultira povećanim osjećajem kontrole nad vlastitim mislima, emocijama i ponašanjem, što je ključan korak u procesu oporavka.
- Podržava dugoročne promjene: Neurofeedback ne samo da smanjuje simptome, već pomaže u stvaranju trajnih promjena u obrascima ponašanja.
Zaključak: Vrijeme je za akciju
Samoozljeđivanje nije problem koji možemo ignorirati. Sve veći broj mladih traži način da iskaže svoju unutarnju bol kroz destruktivne obrasce, ali uz pravovremenu podršku, pomoć stručnjaka i moderne metode poput neurofeedbacka, moguće je preokrenuti taj trend. Važno je prepoznati problem, pružiti empatiju i potaknuti osobe na traženje pomoći – jer razgovor i podrška mogu doslovno spasiti život.
Ako se vi ili netko vama blizak bori sa samoozljeđivanjem ili osjećajem preplavljenosti, nemojte čekati – napravite prvi korak prema oporavku. Obratite nam se i otkrijte kako vam neurofeedback može pomoći u vraćanju emocionalne ravnoteže i izgradnji zdravijeg života.
Vaša promjena započinje danas. Kontaktirajte nas. Feedo vas čeka.
