Što je neurofeedback i kako Vam može pomoći?

Neurofeedback ili EEG biofeedback je ugodna, super zabavna i učinkovita terapijska metoda koja daje značajne rezultate vrlo brzo.

Ciljevi neurofeedback terapije: – fiziološka samoregulacija

– psihološka prorada

– smanjenje simptoma

– poboljšano funkcioniranje

– poboljšanje dobrobiti i kvalitete života

Neurofeedback je vrsta terapije primjenjiva na puno različitih teškoća, kako na psihičke tako i na neke fizičke. Često se kombinira sa drugim vrstama terapija, ovisno o teškoćama koje osoba ima, i pojačava učinak tih terapija.

Kako to da je primjenjiva na puno različitih teškoća?

Cijelim našim tijelom i psihom upravlja glava, sve ide iz glave. Što god da se događa u organizmu ili mi nešto razmišljamo, osjećamo se na neki način (emocije, mišljenje, ponašanje), to stanice komuniciraju među sobom.

Rad mozga se na skalpu (koža na glavi) očituje kao moždani val.

Vrste valova

Postoji nekoliko vrsta valova moždane aktivnosti obzirom na frekvenciju, neki su brzi neki su spori.

Gama moždani valovi očituju se za vrijeme potpune fokusiranosti, učenje, vrhunska izvedba u sportu ili muzici, no i u stanjima intenzivnog stresa, panike i bijesa.

Beta moždani valovi su mali i brži te karakteristični za snažnu moždanu aktivnost, no kako je raspon beta val ova dosta širok, beta moždani valovi mogu se podjeliti na podraspone. Neki podrasponi su povezani sa stanjem mentalne aktivnosti i koncentracije, dok su drugi više povezani sa zabrinutošću i tjeskobom.

Alfa valovi su sporiji i veći te povezani sa stanjem opuštenosti.

Theta valovi očituju se pri vrlo sporim razinama aktivnosti, u vrlo opuštenom stanju. Karakteristični su za stanje sanjarenja i dubokih misli.

Delta moždani valovi najsporiji su moždani valovi i očituju se za vrijeme spavanja.

Razni obrasci moždanih valova povezani su sa određenim simptomima (teškoćama) i poremećajima. Do simptoma/teškoća, odnosno poremećaja dolazi kada je središnji živčani sustav u disbalansu i ne zna se sam regulirati. TO JE MOGUĆE POPRAVITI! Kako? Nastavite čitati dalje 😉

Kako funkcionira neurofeedback?

Vi ili Vaše dijete sjedite u udobnoj fotelji, zatim sa jednim pilingom očistimo točno određene točke na glavi i sa masom koja provodi signal pričvrstimo te senzore na te točke na glavi.

Dok ugodno smješteni sjedite i gledate animaciju/seriju/film/crtić, senzori primaju informacije o radu mozga (NE puštaju nikakvu struju u mozak) i šalju te informacije u uređaj, dok on prenosi te signale u računalo, a softver ih obrađuje.

Kako bi saznali što se dalje događa, nastavite čitati 😊.

Nakon što softver obradi informacije, šalje Vam povratnu informaciju o radu mozga kroz sliku, zvuk i medvjedića kojeg držite u krilu. Mozak sam na taj način proučava svoj rad i igra se. Kada radi optimalno, dobi nagradu u vidu veće slike ili se animacija brže odvija, boljeg zvuka i medvjedića koji vibrira.

Što kad ne radi optimalno?

Kada mozak ne radi optimalno, slika se smanji ili čak zabijeli, igrica uspori, zvuk se stiša, a medvjedić prestane vibrirati.

Na taj način, kroz nagradu i „kaznu“ uči se samoregulaciji.

Kako funkcionira središnji živčani sustav, naš mozak i kako to neurofeedback može pomoći kod raznih teškoća?

Mozak je podijeljen na podstrukture, što većina već zna iz škole.

Središnji živčani sustav, odnosno mozak možemo podijeliti na:

Svaki navedeni dio mozga ima svoju funkciju. Ukratko, kora mozga sudjeluje u sporijim akcijama koje su bazirane na kognitivnoj procjeni i ciljevima, subkortikalni dijelovi sudjeluju u brzim reakcijama za preživljavanje i u naučenim strahovima i navikama. Moždano deblo zaduženo je za životne funkcije i orijentaciju u prostoru, dok je leđna moždina zadužena za osjete tijela, pokrete i reflekse.

Ajmo sada malo detaljnije o svakom dijelu i kako neurofeedback može pomoći svakom dijelu središnjeg živčanog sustava…

Dijelovi središnjeg živčanog sustava i kako neurofeedback pomaže

Dakle, ajmo krenuti od dolje.

Leđna moždina – dolazi „input“ iz našeg tijela te odlazi u više strukture na obradu i reakciju. Izlaz, tj. „output“ dozvoljava pokrete našeg tijela bilo refleksne ili prema uputi iz viših razina središnjeg živčanog sustava. Disfunkcija na ovoj razini daleko je od naših senzora postavljenih na glavi, ali neurofeedbackom i dalje možemo utjecati na promjenu kontrole od vrha do dna.

Moždano deblo je uključeno u obradu informacija koje primamo iz osjetila i kontrolu motoričkog odgovora kako bi se orijentirali u okolišu. Regulira vitalne funkcije: disanje, spavanje/budnost, temperaturu tijela… Disfunkcionalnost koja se npr. dogodi radi ozljede mozga može imati značajan utjecaj na funkcije koje nas održavaju na životu. Neurofeedback ovdje može pomoći u reorganiziranju i oporavku funkcija moždanog debla.

Subkortikalni dijelovi uključeni su u zadatke u kojima je potrebna brza procjena opasnosti i brzi odgovor kako bi bili sigurni i zdravi. Ti odgovori u svrhu preživljavanja su naravno puno brži od detaljnih analiza i odgovora na razini moždane kore, odnosno kortikalne razine. Ovi dijelovi kontinuirano oblikuju našu percepciju i ponašanje ispod razine svjesnosti i kontrole. Upravo ovi dijelovi su često ciljano mjesto neurofeedback treninga. Cilj nam je uspostaviti ravnotežu između automatskih odgovora radi očuvanja života i namjernih svjesnih djelovanja.

Korteks ili kora mozga ima funkciju detaljne analize informacija o osjetima i odabire i kontrolira „output“, tj. ponašanje. Kada on dobro funkcionira, to nam dozvoljava da pažljivo razmotrimo opcije i kontroliramo naše ponašanje. Svjesno iskustvo događa se upravo ovdje.

Kada je organizam i mozak prepobuđen, dolazi do disbalansa u središnjem živčanom sustavu. Razina pobuđenosti organizma, poznato kao „arousal“, utječe na pažnju, raspoloženje, fizičku napetost, razmišljanje i slično, u što su uključene i specifične moždane funkcije.

Visoka pobuđenost je korisna, naročito u hitnim opasnim situacijama, no zarobljenost organizma na razini visoke pobuđenosti može dovesti do niza problema. U situacijama visoke pobuđenosti izrazito smo fokusirani na opasnosti a ignoriramo svoje tijelo, planove za budućnost i slično. Niska razina pobuđenosti je izrazito važna za odmor i spavanje, do koje ne dolazi ako smo zapeli na razini visoke pobuđenosti, što se često događa kod trauma, PTSP-a, anksioznosti, ADHD i slično.

Kod takvih teškoća česta je agitiranost, emocionalna reaktivnost, manjak emocionalne kontrole koja onda dovodi do ljutnje, bojažljivosti, opozicionalnosti i moguće agresivnog ponašanja te manjka kontrole našeg ponašanja, impulzivnosti te kompulzivog ponašanja. Neurofeedbacka povećava samokontrolu, fizičko smirenje, smiruje agitiranost, povećava kontrolu nad emocionalnom reaktivnosti i razmišljanjem…

U kontekstu neurofeedbacka se teškoće dijele na nestabilnosti i visoku pobuđenost. Pa je tako druga kategorija o kojoj ćemo još malo reći, nestabilnost koja se dogodi u središnjem živčanom sustavu. Posljedice, tj. simptomi nestabilnosti su glavobolje, migrene, panični napadi, epilepsija i slično. To su takozvani paroksizmalni događaji koji nastaju iznenada i dramatično. U tom smislu su npr. panični napadi drugačiji od anksioznosti, jer je kod anksioznosti razina pobuđenosti uvijek visoka. Nestabilnost stanja nije isto što i stalna visoka pobuđenost. Neurofeedbackom, osim prethodno navedenog smirivanja pobuđenosti, možemo vratiti mozgu stabilnost u radu.

Kombinacijom točaka na glavi i frekvencijom koja je za svaku osobu individualna zato možemo tretirati niz različitih teškoća.