chemo brain

Saznanje da smo bolesni, da imamo rak koji često oduzima život, je izuzetan stres i traumatsko iskustvo, koje sa sobom može donijeti niz emotivnih, a i kognitivnih teškoća (chemo brain), dok se kod nekih ljudi javlja i PTSP. 

Kemoterapija ubija stanice raka, ali može narušiti i normalno funkcioniranje mozga.

I godinama nakon liječenja neki prijavljuju probleme kognitivnog funkcioniranja (sa pamćenjem, koncentracijom, „multitaskingom“ ili pronalaženjem riječi), ponekad ne mogu odraditi ni najlakše zadatke koje su nekada mogli bez problema. 

Osim kognitivnih teškoća koje osobe osjećaju, a i pad imunološkog sustava i napetost u tijelu, tu je i niz emocionalnih teškoća poput:

• straha,
• tjeskobe,
• tuge,
• depresivnosti,
• iritabilnosti (svakakve sitnice nas živciraju),
• povećane frustracije,
• ljutnje,
• osjećaj gubitka kontrole,
• teškoće sa spavanjem,

a onda uz to može ići i niz drugih teškoća poput nesuglasica u obitelji i narušenih odnosa, nedostatak socijalne podrške i razumijevanja. 

PSIHOLOG

U svemu navedenome podrška psihologa je izuzetno VAŽNA. Kroz savjetodavni odnosno psihoterapijski rad s oboljelom osobom psiholog:

• normalizira navedene teškoće (u smislu da različiti osjećaji i reakcije na koje osobe nisu navikle su u ovakvim okolnostima normalne i mnoge osobe u takvoj situaciji to proživljavaju),
• pruža razumijevanje i podršku osobi,
• empatiju,
• sluša osobu (često možemo imati doživljaj da nas drugi „ne čuju ili ne vide“),
• osmišljava s njom kako da si olakša i izađe na kraj sa kognitivnim teškoćama,
• pomaže u mijenjanju uvjerenja koja joj ne pomažu (krivnja, „da ne opterećujem druge“…)
• i u poboljšanju komunikacije s osobama koje je okružuju (obitelj, prijatelji).

Ponekada oboljele osobe čuvaju za sebe teškoće s kojima se nose u okviru dijagnoze kako ne bi opterećivali obitelj ili prijatelje, no to baš i nije dobro jer izostane podrška, razumijevanje, netko s kime možemo podijeliti teškoće i tko nam može pomoći, a vide da se ne osjećamo dobro ili da ne pamtimo i koncentriramo se kao prije. 

KAKO NEUROFEEDBACK MOŽE POMOĆI?

Neurofeedback je atraktivna i izuzetno ugodna terapijska metoda za koju mnogi još nisu čuli. 

Mozak je čaroban organ u našem tijelu koji se sastoji od niza podstruktura i svaka ima svoju funkciju, a ima moć ispravljanja svog rada. 

Subkortikalni dijelovi uključeni su u zadatke u kojima je potrebna brza procjena opasnosti i brzi odgovor kako bi bili sigurni i zdravi. Odgovori u svrhu preživljavanja su mnogo brži od onih detaljnih analiza i odgovora kortikalne razine. Kontinuirano oblikuju našu percepciju i ponašanje ispod razine svjesnosti i kontrole. 

Korteks ili kora mozga posreduje u detaljnoj analizi informacija o osjetima i odabire i kontrolira output tj ponašanje. Kada korteks dobro funkcionira, to nam dozvoljava da pažljivo razmotrimo opcije i kontroliramo naše ponašanje. Svjesno iskustvo događa se na kortikalnoj razini.

Kada se osjećamo na prethodno navedene načine, organizam i mozak su prepobuđeni i subkortikalni dijelovi su preuzeli veću kontrolu nego bi trebalo, dok je kora mozga utoliko izgubila kontrolu nad našim ponašanjem, emocijama, percepciji.

Neurofeedbackom smirujemo tu pobuđenost i vraćamo kori velikog mozga kontrolu, koju kasnije u tretmanu isto poboljšavamo.

Promjene osjetimo na način da smo:

• fizički opušteniji,
• manje u strahu i tjeskobi,
• manje tužni,
• emocionalno stabilniji,
• manje iritabilni i ljuti,
• bolje spavamo,
• imamo više energije,
• bolje pamtimo, pažnja je bolja i koncentracija,
• bolje funkcioniramo,
• otporniji smo na stres,
• a osnažujemo i imunološki sustav.

Kada se bolje osjećamo, lakše se i učinkovitije možemo boriti sa bolesti i postajemo otporniji što je izrazito važno kod osoba kojima je narušen imunitet, pogotovo sada u vrijeme Corone. 

Naša preporuka i način na koji radimo je da prvo osobu uključimo u neurofeedback terapiju, a kasnije (nakon nekoliko neurofeedback treninga) tome pridodamo i savjetovanje.

Osoba kada nam se obraća, ima potrebu ispričati psihologu što proživljava i dobiti savjet, no često je toliko preplavljena teškoćama, koje smo ranije spomenuli, da nije u stanju „čuti“ psihologa.

Neurofeedbackom prvo smirimo fiziološku pobuđenost organizma i mozga, osoba se više ne osjeća toliko preplavljena silnim emocijama i teškoćama, pa lakše i učinkovitije može dobiti pomoć psihologa.