Menu

aurora

About aurora

https://auroratheta.hr

Posts by :

uspješni

Zašto uspješni ljudi prvo ulažu u svoj um, a tek onda u bankovni račun? 

Uspjeh se ne događa slučajno. Ljudi koji postižu izvanredne rezultate u poslu, karijeri i životu znaju jednu važnu stvar – prije nego što novac može doći do njih, moraju razviti svoj um, vještine i način razmišljanja. No, ključni aspekt ovog razvoja jest ulaganje u mentalno zdravlje, koje predstavlja temelj dugoročnog uspjeha i financijske stabilnosti. 

1. Mentalno zdravlje kao temelj uspjeha 

Naša sposobnost donošenja odluka, suočavanja sa stresom i postavljanja dugoročnih ciljeva u velikoj mjeri ovisi o mentalnoj stabilnosti. Ljudi koji zanemaruju mentalno zdravlje često se suočavaju s iscrpljenošću, anksioznošću i smanjenom produktivnošću, što može imati ozbiljne posljedice na profesionalni i privatni život.

Što znači ulagati u mentalno zdravlje?

  • Redovita briga o emocionalnoj dobrobiti 
  •  Traženje stručne podrške (psihoterapija, coaching, neurofeedback)
  •  Razvijanje tehnika smanjenja stresa poput meditacije i mindfulnes
  • Postavljanje jasnih granica između posla i privatnog života

Posljedice zanemarivanja mentalnog zdravlja 

  • Povećan rizik od burnouta i depresije
  • Teže donošenje kvalitetnih odluka pod pritiskom
  •  Narušeni odnosi s kolegama i obitelji
  •  Veći troškovi liječenja mentalnih i fizičkih problema

2. Neurofeedback – tehnologija za jačanje mentalne otpornosti 

Neurofeedback je znanstveno dokazana metoda koja omogućava optimizaciju moždane aktivnosti i povećanje otpornosti na stres. Ova tehnika poboljšava fokus, kognitivne sposobnosti i emocionalnu regulaciju, što omogućava uspješnijim ljudima da donose bolje odluke i izbjegnu mentalne blokade.

Prednosti neurofeedbacka 

  • Poboljšava koncentraciju i produktivnost
  •  Pomaže u kontroli emocija i smanjenju anksioznosti
  • Jača sposobnost donošenja brzih i preciznih odluka
  •  Pomaže u balansiranju autonomnog živčanog sustava, smanjujući stres

3. Emocionalna inteligencija – ključ kvalitetnih odnosa i uspjeha 

U modernom poslovnom svijetu, emocionalna inteligencija (EQ) postaje važnija od klasične inteligencije (IQ). Osobe s razvijenom emocionalnom inteligencijom bolje komuniciraju, rješavaju sukobe i grade dugoročne odnose, što direktno utječe na njihovu profesionalnu i financijsku stabilnost.

  • Razvijanje empatije i aktivnog slušanja
  •  Kontrola reakcija u stresnim situacijama
  •  Sposobnost motiviranja sebe i drugih
  •  Održavanje emocionalne ravnoteže u izazovnim vremenima

Cijena niske emocionalne inteligencije 

  • Poteškoće u suradnji i vođenju timova
  •  Češći sukobi u profesionalnim i osobnim odnosima
  •  Manje prilika za napredovanje
  • Veći osjećaj frustracije i nesigurnosti

4. Zdrav način života za mentalnu stabilnost 

Mozak ne može funkcionirati optimalno ako tijelo nije zdravo. Prehrana, tjelovježba i san igraju ključnu ulogu u održavanju mentalnog zdravlja i dugoročne otpornosti na stres.

  • Redovita tjelovježba za bolju cirkulaciju mozga
  • Prehrana bogata nutrijentima za optimalne kognitivne funkcije
  •  Kvalitetan san za regeneraciju mozga
  • Smanjenje konzumacije alkohola i kofeina 

Posljedice loših navika 

  • Povećan rizik od depresije i anksioznosti
  •  Smanjena energija i motivacija
  •  Pogoršane kognitivne sposobnosti
  • Viši troškovi liječenja i lijekova

5. Kako financijska stabilnost proizlazi iz mentalne stabilnosti 

Kada je um zdrav i stabilan, odluke o financijama postaju racionalnije i promišljenije. Ljudi koji ulažu u svoje mentalno zdravlje često donose bolje financijske odluke, manje su impulzivni i dugoročno osiguravaju stabilnost.

  • Ulaganje u edukaciju i razvoj vještina
  • Pravilno upravljanje stresom u financijskim krizama
  • Razvijanje otpornosti na nepredviđene troškove
  • Pametna ulaganja i štednja

Cijena lošeg upravljanja mentalnim zdravljem i financijama 

  • Česte financijske poteškoće i dugovi
  • Impulzivne odluke koje dovode do gubitaka
  • Nemogućnost štednje i dugoročnih ulaganja
  • Veći troškovi zbog loših životnih odluka

Zaključak 

Najuspješniji ljudi razumiju da novac nije krajnji cilj, već sredstvo za postizanje kvalitetnog života. No, kako bi postigli financijsku stabilnost, prvo moraju investirati u vlastito mentalno zdravlje, otpornost na stres i emocionalnu inteligenciju i emocionalnu stabilnost. Bez toga, čak i najveći iznosi na bankovnom računu ne mogu osigurati dugoročnu sreću i uspjeh.

Ako želite poboljšati mentalne performanse i osigurati dugoročni uspjeh, razmislite o neurofeedbacku kao alatu za optimizaciju vašeg uma.

 Javite nam se i posjetite nas, napravite prvi korak prema boljem životu! 

Pročitaj i ostale blogove

uspješni

Zašto uspješni ljudi prvo ulažu u svoj um, a tek onda u bankovni račun? 

, , , , ,

Uspjeh se ne događa slučajno. Ljudi koji postižu izvanredne rezultate u poslu, karijeri i životu znaju jednu važnu stvar – prije nego što novac može doći do njih, moraju razviti svoj um, vještine i način razmišljanja. No, ključni aspekt ovog razvoja jest ulaganje u mentalno zdravlje, koje predstavlja temelj dugoročnog uspjeha i financijske stabilnosti. 1. Mentalno […]

Emisija Zoom Zagreb na Z1 televiziji- O bolestima dojke

, , , ,

Samo saznanje da smo bolesni (da imamo rak), često je jako stresan događaj u životu i predstavlja traumatsko iskustvo koje sa sobom donosi niz emotivnih i kognitivnih teškoća. Kod nekih osoba se kasnije može razviti i PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). Mnogi se u liječenju raka moraju podvrgnuti kemoterapiji i drugim metodama koje spašavaju život i […]

burnout

Stres i burnout: Tihi ubojice modernog doba – kako ih prepoznati i pobijediti? 

Stres je neizbježan dio modernog života, no kada postane kroničan, može dovesti do ozbiljnih posljedica za fizičko i mentalno zdravlje. Burnout, ili sindrom sagorijevanja, sve je češća pojava, osobito među zaposlenima koji se suočavaju s visokim očekivanjima i pritiscima na radnom mjestu. U ovom blogu istražit ćemo što uzrokuje stres i burnout, kako ih prepoznati te koje su najučinkovitije metode tretmana i prevencije.

Što je stres i kako nastaje? 

Stres je fiziološki i psihološki odgovor organizma na izazovne situacije. Može biti kratkotrajan (akutni stres) ili dugotrajan (kronični stres). Kratkotrajan stres može čak imati pozitivne učinke, poput povećane koncentracije i spremnosti na akciju. No, kada stres traje dulje vrijeme bez mogućnosti oporavka, može imati ozbiljne posljedice.

Najčešći uzroci stresa:

  • Visoki zahtjevi na radnom mjestu
  • Nedostatak kontrole nad situacijom
  • Financijski problemi
  • Loši međuljudski odnosi
  • Nedostatak podrške u privatnom ili poslovnom životu
  • Stalne promjene i nesigurnost (npr. nesigurnost posla, selidbe)

Što je burnout i kako ga prepoznati? 

Burnout je stanje fizičke i emocionalne iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnim stresom, najčešće povezanim s radnim okruženjem. Osobe koje doživljavaju burnout često osjećaju gubitak motivacije, kronični umor i smanjenu produktivnost.

Ključni simptomi burnouta:

  • Stalni osjećaj umora i iscrpljenosti
  • Smanjena učinkovitost i teškoće u koncentraciji
  • Povećana razdražljivost i osjećaj cinizma prema poslu
  • Problemi sa spavanjem
  • Fizički simptomi poput glavobolje, bolova u mišićima i probavnih smetnji
  • Osjećaj beznađa i smanjene motivacije

Ako se ne liječi, burnout može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući depresiju, anksioznost i kronične bolesti poput hipertenzije. 

Dugoročne posljedice stresa i burnouta 

Ako se stres i burnout ne prepoznaju i ne tretiraju na vrijeme, mogu ostaviti trajne posljedice na različite aspekte života pojedinca.

Fizičko zdravlje

Dugotrajna izloženost stresu može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući:

  • Kardiovaskularne bolesti – visok krvni tlak, srčane aritmije, povećan rizik od srčanog i moždanog udara
  • Osjetljivost na infekcije – oslabljen imunitet čini tijelo podložnijim bolestima
  • Probavne smetnje – gastritis, sindrom iritabilnog crijeva, čirevi
  • Hormonalna neravnoteža – povećana razina kortizola može utjecati na metabolizam i uzrokovati umor, debljanje ili hormonalne poremećaje

 Psihičko zdravlje

Dugotrajan stres može narušiti mentalno zdravlje i povećati rizik od ozbiljnih psiholoških tegoba, kao što su:

  • Depresija i anksioznost – osjećaj beznađa, tjeskoba i panika postaju sve češći
  • Izolacija i gubitak interesa – osoba se povlači iz društvenih aktivnosti i zanemaruje hobije
  • Problemi s pamćenjem i koncentracijom – kronični stres može utjecati na radnu memoriju i donošenje odluka

Odnosi s drugima

Stres i burnout ne utječu samo na pojedinca, već i na njegove međuljudske odnose. Posljedice uključuju:

  • Razdražljivost i konflikti – povećana napetost može dovesti do problema u obiteljskim i poslovnim odnosima
  • Nedostatak emocionalne dostupnosti – osoba postaje distancirana i teško održava bliske odnose
  • Smanjena sposobnost empatije – dugotrajan stres može otežati razumijevanje i suosjećanje s drugima

 Profesionalni i osobni razvoj

  • Smanjena produktivnost i kreativnost – osjećaj mentalne iscrpljenosti otežava fokusiranje na radne zadatke
  • Povećan rizik od napuštanja posla – burnout može dovesti do potpune nezainteresiranosti za rad i želje za promjenom karijere
  • Nesposobnost donošenja odluka – preopterećenost mozga dovodi do problema u planiranju i rješavanju problema

Dugotrajni stres i burnout mogu ozbiljno ugroziti fizičko i mentalno zdravlje, odnose i profesionalni život. Prepoznavanje simptoma na vrijeme i poduzimanje preventivnih mjera ključno je za očuvanje cjelokupne dobrobiti.

Kako se nositi sa stresom i burnoutom? 

Iako su stres i burnout ozbiljni problemi, postoje učinkoviti načini njihovog upravljanja i liječenja. Ključ je u prepoznavanju simptoma i poduzimanju pravih koraka za oporavak.

1. Promjena životnih navika 

  • Fizička aktivnost: Redovito vježbanje pomaže u smanjenju razine kortizola (hormona stresa) i povećava razinu endorfina, što poboljšava raspoloženje.
  • Zdravija prehrana: Hrana bogata nutrijentima (voće, povrće, proteini, zdrave masti) podržava funkciju mozga i pomaže u borbi protiv stresa.
  •  Dobar san: Kvalitetan san ključan je za fizički i mentalni oporavak.

2. Tehnike opuštanja 

  •  Mindfulness i meditacija: Pomažu u smanjenju stresa i poboljšavaju emocionalnu regulaciju.
  • Disanje i progresivna mišićna relaksacija: Pomažu u smanjenju fizioloških simptoma stresa.
  • Hobiji i kreativne aktivnosti: Bavljenje umjetnošću, glazbom ili pisanjem može pomoći u otpuštanju stresa.

3. Profesionalna pomoć 

Ako su simptomi burnouta izraženi, važno je potražiti stručnu pomoć. Jedna od najučinkovitijih metoda u upravljanju stresom i burnoutom je neurofeedback. 

*Neurofeedback – inovativna metoda za upravljanje stresom

Neurofeedback je znanstveno utemeljena metoda koja koristi EEG tehnologiju za treniranje moždanih valova, pomažući osobi da postigne bolju emocionalnu regulaciju, smanji stres i poveća mentalnu otpornost. Ova metoda posebno je korisna za osobe koje se suočavaju s kroničnim stresom i burnoutom, jer omogućuje mozgu da se bolje prilagodi stresnim situacijama i brže oporavi. 

4. Promjene na radnom mjestu 

  • Postavljanje realnih ciljeva i granica
  • Delegiranje zadataka i traženje pomoći
  • Uzimanje redovitih pauza tijekom radnog dana
  • Otvorena komunikacija s nadređenima i kolegama o izazovima s kojima se suočavate

Isplativost neurofeedbacka

Kronični stres i burnout mogu uzrokovati financijske gubitke kroz smanjenu produktivnost, česte bolovanja i troškove liječenja, što godišnje može iznositi 2000 – 5000+ €. S druge strane, kompletan neurofeedback tretman s procjenom i popustom iznosi 1441 €, što je značajno povoljnije dugoročno ulaganje.

Ulaganjem u neurofeedback, osoba ne samo da izbjegava visoke troškove burnouta, već poboljšava kvalitetu života, mentalnu otpornost i profesionalnu učinkovitost. 

O neurofeedbacku više saznajte ovdje.

Zaključak 

Stres i burnout nisu neizbježni i ne mora ih se prihvatiti kao „normalan dio života“. Prepoznavanjem znakova, promjenom navika i korištenjem učinkovitih metoda kao što je neurofeedback, moguće je vratiti energiju, produktivnost i unutarnji mir. Ako osjećate da ste na rubu sagorijevanja, ne čekajte – poduzmite prvi korak prema zdravijem životu već danas! 

Kontaktirajte nas jer znamo da Vam možemo pomoći.

Pročitaj i ostale blogove

Klasični vs Othmerov ILF neurofeedback

Neurofeedback: klasični VS ILF neurofeedback (Othmerova metoda)

, ,

Neurofeedback je tehnika koja koristi biofeedback kako bi optimizirala rad mozga. Ova metoda postaje sve popularnija zbog svojih potencijalnih blagodati za poboljšanje mentalnog zdravlja, kognitivnih sposobnosti i opće dobrobiti. Međutim, unutar ovog polja postoje različiti pristupi, a među najpoznatijima su klasični neurofeedback i neurofeedback po Othmerovoj metodi. U ovom blogu istražujemo ključne razlike između ovih pristupa, njihove prednosti […]

Crtice o meni

Crtice o meni – Burnout?

, ,

Na pisanje ovog bloga potaknula me emisija Nedjeljom u 2 i gost Krunoslav Nujić te prilozi u emisiji. Vrlo jednostavno su opisali kako su se osjećali i dočarali jednostavnim jezikom što je burnout. Nadam se da će nekome i moja priča pomoći. Društvo, stereotipi, moja promišljanja Unatoč članku u Slobodnoj Dalmaciji, unatoč tome što sam […]

bolesti dojke i chemo brain

Bolesti dojke i chemo brain

, ,

Saznanje da smo bolesni, da imamo rak koji često oduzima život, je izuzetan stres i traumatsko iskustvo, koje sa sobom može donijeti niz emotivnih, a i kognitivnih teškoća (chemo brain), dok se kod nekih ljudi javlja i PTSP.  Kemoterapija ubija stanice raka, ali može narušiti i normalno funkcioniranje mozga. I godinama nakon liječenja neki prijavljuju probleme kognitivnog funkcioniranja (sa pamćenjem, […]

samoozljeđivanje

Samoozljeđivanje: Tiha bol koja traži razumijevanje

Samoozljeđivanje je tema o kojoj se rijetko govori, ali ona tiho postoji među mnogim ljudima, posebno adolescentima. To nije samo fizički čin, već duboko emocionalno iskustvo koje često signalizira unutarnju bol, osjećaj bespomoćnosti ili želju za kontrolom nad vlastitim životom. Razumijevanje ove složene pojave prvi je korak prema pružanju podrške i iscjeljenju.

samoozljeđivanje 1

Samoozljeđivanje je sve prisutniji problem u modernom društvu, a njegova učestalost raste diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Ovo ponašanje, koje uključuje namjerno nanošenje fizičke boli sebi, poput rezanja, grebanja ili spaljivanja kože, nije samo vapaj za pažnjom, već često predstavlja način nošenja s intenzivnim emocijama ili osjećajem bespomoćnosti. U ovom blogu analiziramo kako se problem razvija, koje su dobne i spolne skupine najugroženije, zašto do toga dolazi, kako pružiti podršku i kako inovativne metode poput Othmerovog neurofeedbacka mogu pomoći.

Učestalost i porast: Globalni problem i situacija u Hrvatskoj

graf

Statistike pokazuju da je prevalencija samoozljeđivanja u stalnom porastu. Globalno gledano, procjenjuje se da 17% adolescenata barem jednom u životu posegne za samoozljeđivanjem, dok su u nekim europskim zemljama brojke još veće. Hrvatska prati ovaj trend – prema dostupnim istraživanjima, između 15% i 20% mladih barem jednom svjesno ozlijedi sebe.

Posebno je zabrinjavajuće što problem započinje sve ranije. Prema istraživanjima, najčešća dob za početak samoozljeđivanja je između 12. i 14. godine, što se poklapa s razdobljem intenzivnih emocionalnih i društvenih promjena u adolescenciji.

Dob i spol: Tko je najviše pogođen?

Samoozljeđivanje je prisutno u svim dobnim skupinama i kod oba spola, ali najčešće se javlja kod mladih, a posebice kod tinejdžerki. Djevojke su sklonije “tišim” oblicima samoozljeđivanja, poput rezanja, dok dečki često pribjegavaju ponašanjima povezanima s većim rizicima, poput agresivnog udaranja predmeta. Ipak, kod svih spolova osnovni uzrok ostaje isti – nesposobnost suočavanja s unutarnjom boli i stresom.

cura samoozljeđivanje

Uzroci: Što uzrokuje samoozljeđivanje?

Uzroci samoozljeđivanja su složeni i često uključuju kombinaciju emocionalnih, društvenih i bioloških čimbenika. Najčešći razlozi uključuju:

  • Emocionalna bol: Depresija, anksioznost i osjećaj bespomoćnosti glavni su pokretači.
  • Pritisci društva: Savršenstvo koje promoviraju društvene mreže stvara osjećaj nesigurnosti, osobito među mladima.
  • Traume: Zlostavljanje, gubitak voljene osobe ili emocionalno zanemarivanje često su okidači.
  • Nedostatak podrške: Kada mladi osjećaju da ih okolina ne razumije ili osuđuje, okreću se samoozljeđivanju kao “ventilu”.
decko skola

Kako pristupiti osobi koja se samoozljeđuje?

Pristup osobi koja se samoozljeđuje zahtijeva puno empatije i razumijevanja. Evo nekoliko ključnih smjernica:

  1. Nemojte osuđivati: Pokažite suosjećanje i nemojte umanjivati njihove osjećaje.
  2. Budite otvoreni za razgovor: Pitajte ih kako se osjećaju i što im može pomoći, bez pritiska.
  3. Ponudite pomoć: Predložite savjetovanje s terapeutom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
  4. Educirajte se: Razumijevanje problema pomaže vam pružiti bolju podršku.

Što može pomoći?

srce help

Osobe koje se bore sa samoozljeđivanjem trebaju podršku u obliku:

  • Psihološke pomoći: Terapije poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) vrlo su učinkovite.
  • Obiteljskog razumijevanja: Obitelj igra ključnu ulogu u pružanju sigurnosti i stabilnosti.
  • Razvoja zdravih strategija: Naučiti kako se nositi s emocijama kroz tehnike opuštanja, meditaciju i fizičku aktivnost.

Kako neurofeedback pomaže?

Neurofeedback po Othmerovoj metodi inovativna je terapijska metoda koja koristi tehnologiju za regulaciju moždane aktivnosti. Pomaže osobama koje se bore sa samoozljeđivanjem tako što:

  • Smanjuje stres i tjeskobu: Stabilizacija moždanih valova pomaže osobi da se osjeća smirenije.
  • Poboljšava emocionalnu kontrolu: Osobe bolje prepoznaju i upravljaju svojim emocijama.
  • Smanjuje impulzivnost: Budući da impulzivnost često vodi ka samoozljeđivanju, neurofeedback može pomoći u stabilizaciji moždanih funkcija, čime se smanjuje potreba za brzom reakcijom na stresne situacije.
  • Olakšava san: Osobe koje se bore sa samoozljeđivanjem često imaju problema sa spavanjem. Neurofeedback regulira aktivnosti mozga odgovorne za opuštanje i san, čime se osigurava bolji oporavak tijela i uma.
  • Povećava osjećaj samopouzdanja i kontrole: Stabilizacija moždane aktivnosti često rezultira povećanim osjećajem kontrole nad vlastitim mislima, emocijama i ponašanjem, što je ključan korak u procesu oporavka.
  • Podržava dugoročne promjene: Neurofeedback ne samo da smanjuje simptome, već pomaže u stvaranju trajnih promjena u obrascima ponašanja.
 
neurofeedback slika tretmana

Zaključak: Vrijeme je za akciju

Samoozljeđivanje nije problem koji možemo ignorirati. Sve veći broj mladih traži način da iskaže svoju unutarnju bol kroz destruktivne obrasce, ali uz pravovremenu podršku, pomoć stručnjaka i moderne metode poput neurofeedbacka, moguće je preokrenuti taj trend. Važno je prepoznati problem, pružiti empatiju i potaknuti osobe na traženje pomoći – jer razgovor i podrška mogu doslovno spasiti život.

Ako se vi ili netko vama blizak bori sa samoozljeđivanjem ili osjećajem preplavljenosti, nemojte čekati – napravite prvi korak prema oporavku. Obratite nam se i otkrijte kako vam neurofeedback može pomoći u vraćanju emocionalne ravnoteže i izgradnji zdravijeg života.

Potraži pomoć

Pročitaj i ostale blogove

Crtice o meni

Crtice o meni – Burnout?

, ,

Na pisanje ovog bloga potaknula me emisija Nedjeljom u 2 i gost Krunoslav Nujić te prilozi u emisiji. Vrlo jednostavno su opisali kako su se osjećali i dočarali jednostavnim jezikom što je burnout. Nadam se da će nekome i moja priča pomoći. Društvo, stereotipi, moja promišljanja Unatoč članku u Slobodnoj Dalmaciji, unatoč tome što sam […]

ADDHD blog

ADHD kod odraslih

, , ,

ADHD kod odraslih (Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder) posljednjih je godina postao jedna od najčešće pretraživanih tema u području mentalnog zdravlja. Mnogi odrasli prvi put u životu dolaze do pitanja:„Je li moguće da cijelo vrijeme imam ADHD, a da to nikad nisam znao/la?“No, istovremeno raste i zabrinutost stručnjaka – jer se simptomi ADHD-a često preklapaju s drugim, puno češćim stanjima poput […]

pozitivno

Što zapravo znači misliti pozitivno – i kako do toga doći bez forsiranja?

, , ,

Znaš ono kad ti kažu “Samo misli pozitivno”?A ti se osjećaš kao da ti je netko zalijepio flaster na slomljenu nogu? Da, svi mi to znamo. Jer istina je – pozitivno razmišljanje nije nešto što možeš natjerati. Ali dobra vijest je da ga možeš razviti – postupno, autentično i s pravom podrškom. Pa što zapravo znači “misliti pozitivno”? […]

jeftinije ili kvalitetnije

Jeftinije ili kvalitetnije? Kako odabrati neurofeedback koji stvarno donosi rezultate?

, , ,

Kada ulažemo u svoje zdravlje i mentalnu dobrobit, često se susrećemo s dilemom – odabrati povoljniju opciju ili uložiti više u kvalitetu? Na prvi pogled, može se činiti logičnim uzeti jeftiniju varijantu i odraditi što više tretmana, ali je li to zaista isplativo ako rezultata nema ili se pojave tek nakon puno dužeg vremena? Neurofeedback je […]

Klasični vs Othmerov ILF neurofeedback

Neurofeedback: klasični VS ILF neurofeedback (Othmerova metoda)

Neurofeedback je tehnika koja koristi biofeedback kako bi optimizirala rad mozga. Ova metoda postaje sve popularnija zbog svojih potencijalnih blagodati za poboljšanje mentalnog zdravlja, kognitivnih sposobnosti i opće dobrobiti. Međutim, unutar ovog polja postoje različiti pristupi, a među najpoznatijima su klasični neurofeedback i neurofeedback po Othmerovoj metodi. U ovom blogu istražujemo ključne razlike između ovih pristupa, njihove prednosti i kako odabrati onaj koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Što je klasični neurofeedback?

Klasični neurofeedback temelji se na EEG (elektroencefalografskoj) tehnologiji za praćenje moždanih valova u stvarnom vremenu. Cilj ove metode je prepoznati odstupanja u aktivnosti mozga koja mogu biti povezana s različitim stanjima, poput stresa, tjeskobe, nesanice ili problema s pažnjom.

brainwave

Kako funkcionira?

  • Klasični neurofeedback koristi zadane protokole za treniranje specifičnih frekvencija moždanih valova (npr. alfa, beta, theta).
  • Terapija uključuje povratnu informaciju (feedback) u obliku vizualnih ili zvučnih signala kada mozak proizvede željene obrasce aktivnosti.
  • Ovaj pristup je strukturiran i često se oslanja na unaprijed definirane frekvencijske ciljeve.

Prednosti:

  1. Standardiziran pristup: Jednostavno praćenje i primjena zahvaljujući jasno definiranim protokolima.
  2. Široka primjena: Može se koristiti za različite poremećaje, uključujući ADHD, depresiju i nesanicu.
  3. Brzi rezultati: Neki korisnici primijete poboljšanja već nakon nekoliko sesija.

Nedostaci:

  • Metoda ne uzima uvijek u obzir individualne razlike u neurološkoj funkciji.
  • Moguće su nuspojave poput umora ili prekomjerne stimulacije mozga.
 

Što je neurofeedback po Othmerovoj metodi?

othmer par

Neurofeedback po Othmerovoj metodi predstavlja naprednu, individualiziranu verziju klasičnog neurofeedbacka. Ova metoda temelji se na prilagodljivom i fleksibilnom pristupu koji se fokusira na regulaciju autonomnog živčanog sustava i smanjenje simptoma povezanih s disregulacijom mozga.

Kako funkcionira?

Umjesto unaprijed definiranih protokola, Othmerova metoda koristi individualno prilagođene frekvencije na temelju korisnikove trenutne neurološke funkcije. Naglasak je na samoregulaciji mozga putem povratnih informacija koje su precizno prilagođene trenutnim potrebama pojedinca. Metoda koristi dinamičke promjene frekvencija kako bi se optimizirala moždana aktivnost.

 
brain

Prednosti:

  1. Individualiziran pristup: Metoda se prilagođava specifičnim potrebama svakog pojedinca, što ju čini učinkovitijom.
  2. Holistička regulacija: Fokusira se na smirivanje prekomjerne aktivnosti simpatičkog živčanog sustava, što pomaže u rješavanju stresa i anksioznosti.
  3. Manje nuspojava: Zbog prilagodljivog pristupa, korisnici rjeđe prijavljuju nuspojave.
  4. Dugoročni rezultati: Studije pokazuju da Othmerov pristup može dovesti do stabilnijih i trajnijih poboljšanja.

Nedostaci:

  • Potrebno je više vremena i stručnosti za prilagodbu svake sesije.
  • Viši troškovi u usporedbi s klasičnim neurofeedbackom.
 

Ključne razlike između klasičnog i Othmerovog neurofeedbacka

Tablica-neurofeedback

Koji pristup odabrati?

Odabir između klasičnog neurofeedbacka i Othmerove metode ovisi o vašim ciljevima i stanju. Ako tražite standardizirani tretman za specifične probleme poput ADHD-a ili nesanice, klasični neurofeedback može biti dobar izbor. S druge strane, ako želite holistički pristup koji uzima u obzir jedinstvenu funkciju vašeg mozga, Othmerova metoda pruža superiorne rezultate.

medo feedo

Zaključak

Neurofeedback, bilo klasični ili po Othmerovoj metodi, može značajno poboljšati kvalitetu života. Othmerov pristup donosi individualiziranu terapiju s dugoročnim rezultatima, dok klasični neurofeedback nudi standardiziran i ekonomičniji tretman. Prilikom odabira metode, konzultirajte stručnjaka kako biste odabrali pristup koji najbolje odgovara vašim potrebama i ciljevima.

Ako želite saznati više ili započeti svoje neurofeedback putovanje, obratite nam se već danas!

Detaljnije o tome kako izgleda neurofeedback i što je, pogledajte na našem blogu:
https://auroratheta.hr/2020/12/04/sto-je-neurofeedback-i-kako-vam-moze-pomoci/

Pročitaj i ostale blogove

Emisija Zoom Zagreb na Z1 televiziji- O bolestima dojke

, , , ,

Samo saznanje da smo bolesni (da imamo rak), često je jako stresan događaj u životu i predstavlja traumatsko iskustvo koje sa sobom donosi niz emotivnih i kognitivnih teškoća. Kod nekih osoba se kasnije može razviti i PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). Mnogi se u liječenju raka moraju podvrgnuti kemoterapiji i drugim metodama koje spašavaju život i […]

pozitivno

Što zapravo znači misliti pozitivno – i kako do toga doći bez forsiranja?

, , ,

Znaš ono kad ti kažu “Samo misli pozitivno”?A ti se osjećaš kao da ti je netko zalijepio flaster na slomljenu nogu? Da, svi mi to znamo. Jer istina je – pozitivno razmišljanje nije nešto što možeš natjerati. Ali dobra vijest je da ga možeš razviti – postupno, autentično i s pravom podrškom. Pa što zapravo znači “misliti pozitivno”? […]

jeftinije ili kvalitetnije

Jeftinije ili kvalitetnije? Kako odabrati neurofeedback koji stvarno donosi rezultate?

, , ,

Kada ulažemo u svoje zdravlje i mentalnu dobrobit, često se susrećemo s dilemom – odabrati povoljniju opciju ili uložiti više u kvalitetu? Na prvi pogled, može se činiti logičnim uzeti jeftiniju varijantu i odraditi što više tretmana, ali je li to zaista isplativo ako rezultata nema ili se pojave tek nakon puno dužeg vremena? Neurofeedback je […]

blog nfb

Što je neurofeedback i kako Vam može pomoći?

,

Neurofeedback ili EEG biofeedback je ugodna, super zabavna i učinkovita terapijska metoda koja daje značajne rezultate vrlo brzo.Ciljevi neurofeedback terapije: – fiziološka samoregulacija– psihološka prorada– smanjenje simptoma– poboljšano funkcioniranje– poboljšanje dobrobiti i kvalitete životaNeurofeedback je vrsta terapije primjenjiva na puno različitih teškoća, kako na psihičke tako i na neke fizičke. Često se kombinira sa drugim vrstama terapija, ovisno o teškoćama koje […]

pretjerane zabrane

Utjecaj i posljedice pretjeranih zabrana na adolescente

adolescenti

Adolescencija je razdoblje života ispunjeno razvojem, otkrivanjem i usvajanjem novih iskustava. Mladi ljudi u tom periodu traže vlastiti identitet, uče donositi odluke i grade odnose s vršnjacima. Roditelji, nastavnici i društvo općenito igraju ključnu ulogu u usmjeravanju adolescenata. To je doba u kojem je jedna od važnijih stvari osjećaj pripadanja i prihvaćanja od vršnjaka. No, često se događa da namjera zaštite mladih preraste u pretjerane restrikcije i zabrane. Iako su pravila i granice nužni za zdravi razvoj, pretjerane mjere mogu imati suprotan učinak, ostavljajući trajne posljedice na mentalno zdravlje i odnose adolescenata s okolinom.

U ovom blogu razmatramo što su pretjerane restrikcije, zašto nisu korisne tijekom adolescencije te kakve dugoročne posljedice mogu ostaviti na mlade.

Zabrane i restrikcije

vika

Što su pretjerane restrikcije i zabrane?

Pretjerane restrikcije odnose se na stroga pravila i zabrane koje ograničavaju slobodu adolescenata u mjeri koja nadilazi razumne granice. Primjeri uključuju:

  • Zabranu izlaženja iz kuće osim za školu ili nužne aktivnosti.
  • Stroge kontrole nad korištenjem tehnologije (potpuna zabrana društvenih mreža, praćenje svakog poteza).
  • Neprestano ograničavanje društvenih interakcija s vršnjacima.
  • Pretjeranu kontrolu nad akademskim odabirom i slobodnim vremenom.

Takva pravila često proizlaze iz straha roditelja za sigurnost djece ili iz želje da ih zaštite od loših utjecaja. No, takav pristup može rezultirati  brojnim negativnim posljedicama.

Zašto pretjerane zabrane nisu korisne?

bunt

1. Ograničavanje osobnog razvoja i autonomije

Adolescencija je vrijeme kada mladi razvijaju kritičko mišljenje i sposobnost donošenja odluka. Ako su stalno suočeni s pretjeranim ograničenjima, ne mogu naučiti kako prepoznati posljedice svojih odluka niti kako se nositi s odgovornošću. Odsutnost prilika za samostalnost može usporiti njihov emocionalni i mentalni razvoj.

2. Povećanje buntovnog ponašanja

Kada roditelji uporno nameću pravila i ograničenja bez objašnjenja, tinejdžeri često odgovaraju buntovnim ponašanjem i postiže se suprotan učinak. Kršenje pravila i suprotstavljanje postaju njihov način izražavanja nezadovoljstva i pokušaj vraćanja kontrole nad vlastitim životom. Kad adolescenti osjećaju da nemaju slobodu, mogu početi tajno kršiti pravila, što ih može dovesti u još opasnije situacije. Na primjer, ako im se zabrani korištenje društvenih mreža, mogli bi ih početi koristiti potajno, izlažući se rizicima jer nemaju priliku razgovarati o sigurnosti na internetu.

3. Slabljenje odnosa s roditeljima

Pretjerane zabrane mogu stvoriti jaz između roditelja i adolescenata. Ako mladi osjećaju da ih roditelji ne razumiju ili da im ne vjeruju, mogu se emocionalno udaljiti. To rezultira nedostatkom povjerenja, što otežava otvorenu komunikaciju i rješavanje problema u obitelji.

4. Razvoj nesigurnosti i niskog samopouzdanja

Mladi koji žive pod stalnim ograničenjima često razvijaju osjećaj da nisu dovoljno dobri ili sposobni. Ako im roditelji ne dopuštaju donošenje odluka, mogu postati nesigurni u vlastite sposobnosti i stalno tražiti odobrenje drugih, što otežava suočavanje s izazovima u odrasloj dobi.

5. Rizik od mentalnih poteškoća

Neprestano ograničavanje sloboda može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, tuge i izolacije, što povećava rizik od depresije i anksioznosti. Adolescenti se mogu osjećati nesretno i zarobljeno, posebno ako nemaju slobodu da iskažu svoje mišljenje ili razviju vlastite interese. Osjećaj nemoći često vodi do mentalnih problema, uključujući samoozljeđivanje, kao način oslobađanja emocionalnog pritiska. Ako su stalno pod pritiskom da udovolje visokim standardima ili ako im se uskraćuje sloboda istraživanja vlastitih interesa, to može imati trajne posljedice na njihovo mentalno zdravlje.

Posljedice pretjeranih zabrana

depresivni adolescent

1. Loše suočavanje s problemima u odrasloj dobi

Mladi koji nisu imali priliku učiti na vlastitim pogreškama u adolescenciji često imaju poteškoća s donošenjem odluka i rješavanjem problema u odrasloj dobi. Oni mogu razviti ovisnost o roditeljima ili drugima za vođenje kroz život.

2. Poteškoće u socijalizaciji

Ograničavanje društvenih interakcija u adolescenciji može dovesti do socijalne nesigurnosti i teškoća u uspostavljanju zdravih odnosa. Mladi koji nisu imali priliku razvijati socijalne vještine često se osjećaju neugodno u društvu i imaju poteškoće u povezivanju s vršnjacima.

3. Razvoj dvostrukog života

Adolescenti pod strogim ograničenjima često vode dvostruki život – jedno lice za roditelje i drugo za svoje prijatelje. Ova praksa može dovesti do problema s integritetom i autentičnošću, stvarajući unutarnje konflikte koji se mogu prenijeti u odraslu dob.

4. Manjak kreativnosti i inovativnosti

Sloboda istraživanja i izražavanja ključna je za razvoj kreativnosti. Pretjerane zabrane mogu ugušiti mladenačku znatiželju i sposobnost razmišljanja izvan okvira, ograničavajući njihovu sposobnost rješavanja problema.

Kako izbjeći ove posljedice?

komunikacija

1. Postavite jasne, ali fleksibilne granice

Pravila su važna, ali trebaju biti prilagođena dobi djeteta i vremenu u kojem živimo. Umjesto apsolutnih zabrana, objasnite razloge iza pravila i ponudite kompromis.

2. Ohrabrite komunikaciju

Slušajte svoje dijete bez osuđivanja. Otvorena komunikacija pomaže adolescentima da se osjećaju cijenjeno i shvaćeno, što smanjuje potrebu za buntovnim ponašanjem.

3. Pružite priliku za odgovornost

Umjesto kontrole, dajte adolescentima priliku da donose odluke i snose posljedice svojih postupaka. To će im pomoći da razviju osjećaj odgovornosti i samostalnosti. Male odgovornosti, male posljedice. Ako nisu tada naučili se nositi sa odgovornostima i posljedicama, puno teže će se nositi sa velikim odgovornostima i velikim posljedicama.

4. Pohvalite trud, a ne samo rezultate

Pozitivno ojačanje jača samopouzdanje i potiče ih da istražuju svoje potencijale, bez straha od neuspjeha.

5. Potražite stručnu pomoć kada je potrebno

Ako primijetite znakove depresije, anksioznosti ili samoozljeđivanja, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka. Rana intervencija može napraviti veliku razliku.

Zaključak

Adolescencija je vrijeme promjena, učenja i istraživanja. Roditelji trebaju biti vodiči, a ne stražari, u životu svojih tinejdžera. Prava ravnoteža između podrške i slobode omogućava adolescentima da izrastu u zdrave, samouvjerene i odgovorne odrasle osobe. Prekomjerna kontrola možda pruža privremeni osjećaj sigurnosti, ali dugoročno može nanijeti nepopravljivu štetu.

Razmislite dvaput prije nego što kažete “ne” – možda je vašem djetetu potrebna podrška, a ne zabrana.

Kontaktirajte nas

Pročitaj i ostale blogove

Crtice o meni

Crtice o meni – Burnout?

, ,

Na pisanje ovog bloga potaknula me emisija Nedjeljom u 2 i gost Krunoslav Nujić te prilozi u emisiji. Vrlo jednostavno su opisali kako su se osjećali i dočarali jednostavnim jezikom što je burnout. Nadam se da će nekome i moja priča pomoći. Društvo, stereotipi, moja promišljanja Unatoč članku u Slobodnoj Dalmaciji, unatoč tome što sam […]

ADDHD blog

ADHD kod odraslih

, , ,

ADHD kod odraslih (Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder) posljednjih je godina postao jedna od najčešće pretraživanih tema u području mentalnog zdravlja. Mnogi odrasli prvi put u životu dolaze do pitanja:„Je li moguće da cijelo vrijeme imam ADHD, a da to nikad nisam znao/la?“No, istovremeno raste i zabrinutost stručnjaka – jer se simptomi ADHD-a često preklapaju s drugim, puno češćim stanjima poput […]

pozitivno

Što zapravo znači misliti pozitivno – i kako do toga doći bez forsiranja?

, , ,

Znaš ono kad ti kažu “Samo misli pozitivno”?A ti se osjećaš kao da ti je netko zalijepio flaster na slomljenu nogu? Da, svi mi to znamo. Jer istina je – pozitivno razmišljanje nije nešto što možeš natjerati. Ali dobra vijest je da ga možeš razviti – postupno, autentično i s pravom podrškom. Pa što zapravo znači “misliti pozitivno”? […]

jeftinije ili kvalitetnije

Jeftinije ili kvalitetnije? Kako odabrati neurofeedback koji stvarno donosi rezultate?

, , ,

Kada ulažemo u svoje zdravlje i mentalnu dobrobit, često se susrećemo s dilemom – odabrati povoljniju opciju ili uložiti više u kvalitetu? Na prvi pogled, može se činiti logičnim uzeti jeftiniju varijantu i odraditi što više tretmana, ali je li to zaista isplativo ako rezultata nema ili se pojave tek nakon puno dužeg vremena? Neurofeedback je […]

kad emocije ovladaju mozgom

Kad emocije ovladaju mozgom

Sigurno ste se svi našli, barem jednom u životu, kada su vas emocije toliko preplavile da vam je teško bilo funkcionirati, kada ste mislili samo o tom nečem što vas opterećuje ili veseli. Jedan od takvih primjera je recimo zaljubljenost, zatim, intenzivan stres i intenzivna zabrinutost oko nečega ili ljutnja na nekoga, tuga i slično.

U ovom blogu malo ćemo obraditi temu emocija i dijelova mozga. Koji dio je za što zadužen, zašto se tako osjećamo i odakle to dolazi. Zašto su neki ljudi stalno “negativni”, a neki fokusirani na pozitivno.

Zato čitajte dalje…

Ponekad, kada smo u životu bili izloženi više stresnih događaja možemo ostati u stanju “borbe, bijega ili freeza” i kada realno stresna situacija prođe. Naš mozak i organizam postali su preosjetljivi i u svemu traže i očekuju prijetnju.

Osim amigdale, koju smo spominjali u prethodnom Blogu i koju ćemo detaljnije spominjati u nastavku, u ovoj reakciji sudjeluje i dio mozga koji se zove HIPOTALAMUS.

hipotalamus

Hipotalamus se još naziva i motivacijskim divom, a regulira unutarnje tjelesno okruženje (endokrini i autonomni živčani sustav). Hipotalamus tako kontrolira glavnu žlijezdu endkrinog sustava, HIPOFIZU. Kod povećane pobuđenosti, odnosno kod stresa, straha itd., hipotalamus stimulira hipofizu, kako bi ona potaknula nadbubrežne žlijezde koje ispuste svoje hormone i aktivira se reakcija “borba, bijeg ili freez”. Hipotalamus je taj koji uz ostale strukture aktivira pobuđenost (simpatička aktivacija) ili opuštanje (parasimpatička aktivacija).

hipofiza

Svi mi volimo da nam je ugodno, ali odakle u mozgu dolazi ugoda? 

MEDIJALNI SNOP PREDNJEG MOZGA je centar ugode u mozgu. Situacije i doživljaji koji su nam ugodni (kada je očito medijalni snop podražen) htjeti ćemo ponavljati kako bi ponovo doživljavali tu ugodu. Dakle, ugoda, odnosno podraživanje medijalnog snopa stvara općenito pozitivne osjećaje, ne stanje ushićenosti ili zanosa. Izrazi tjeskobe, samookrivljavanja i očaja naglo se promjene u izraze optimizma i prisjećanje ili predviđanje ugodnih iskustava.

medijalni snop

I da se mi vratimo na našu amigdalu…

amigdala

Amigdala se sastoji od niza međusobno povezanih jezgri, ali one imaju odvojene funkcije. Pa tako pri nekom prijetećem događaju, amigdala je ta koja ga detektira i reagira na njega. Podraživanje jednog njenog dijela stvara emociju ljutnje, dok podraživanje drugog stvara emociju straha i aktivira se obrambeno ponašanje. Emocije koje su uključene u samoočuvanje (anksioznost, strah, ljutnja) regulira amigdala. Tako je amigdala uključena u stvaranje naših raspoloženja, posebice kada se radi o negativnim emocionalnim informacijama.  Igra i ključnu ulogu u učenje novih emocionalnih situacija, pa nam tako omogućuje da se naučimo bojati neke opasnosti. Također, uključena je i u prepoznavanje emocija kod drugih osoba.

Kada bi se čovjeku odstranila amigdala postao bi smiren, poslušan i emocionalno indiferentan pa čak i kada naiđe na provokaciju.

Ono što amigdalu čini toliko moćnom je njena anatomska povezanost s ostalim područjima mozga. Dakle, ona šalje projekcije u gotovo sve dijelove mozga, a samo mali dio informacija se vrati nazad u amigdalu. Ova neravnoteža je upravo razlog  zašto emocije nadjačaju kogniciju odnosno razum!

Malo se racionalnih infomacija vraća u amigdalu kako bi je smirilo, pa se na vanjskom ponašanju izrazito iskazuju npr. strah i ljutnja.

Ponekad su zato neka naša ponašanja impulzivna i razlozi nisu jasni čak ni nama samima, motivirani su emocionalno-limbičkim strukturama mozga umjesto cerebralnim korteksom koji je svjestan i zasniva se na jeziku.

Mod „sve je u redu” aktivan je kada se informacije koje hipokampus komparira iz vanjskog svijeta sa događajima iz pamćenja, ne razlikuju. Na primjer, vrata od stana zaključavate i vraćate se doma i nalazite vrata zaključana. Hipokampus je vrlo aktivan i stalno testira i uspoređuje informacije iz pamćenja s onima koje upravo dobiva iz okoline. U situaciji da se vraćate doma i nalazite ne zaključana vrata, pali se mod „nešto nije u redu”.  Taj mod se često pali kod razočaranja, neuspjeha, kazni ili novosti. Tada nastupa anksioznost koja preuzima nad nama kontrolu i upravlja našim ponašanjem. Postoje tvari, za koje ste svi čuli, koje smanjuju tu anksioznost i gase mod „nešto nije u redu”, a to su alkohol i barbiturati odnosno benzodiazepini (lijekovi za smirenje, anksiolitici). Kada sve dobro funkcionira mozak se može sam nositi sa time, bez vanjske „pomoći”, te se oslobodi anksioznosti i potakne ugodne osjećaje. Za to su važni endorfini, koji također isključuju mod „nešto nije u redu”.

Uredno funkcioniranje mozga, ovaj složeni proces anksioznost vs. ugoda, zahtjeva integrirano funkcioniranje limbičkog kruga. Obzirom da neke strukture reguliraju anksioznost, a neke ugodu i pozitivne emocije.

Naši ciljevi, koji su obojani nekim emotivnim tonom i međusobno se stalno natječu jedan protiv drugoga, nalaze se u prefrontalnom korteksu.

Negativni emotivni ton i osjećaji, tj. neugodne emocije, nastaju ukoliko misli stimuliraju desni prefrontalni korteks, ……dok pozitivni osjećaji, ugodne emocije nastaju ukoliko misli stimuliraju lijevi prefrontalni korteks. Kada su istraživali rad mozga PET snimanjem, ukoliko su sudionici vidjeli nešto čega ih je bilo strah, svijetlio je desni prefrontalni korteks.

Zašto su neki ljudi „negativniji”?

U osnovi smo različiti. Različitih smo osobnosti. U terminima desnog i lijevog prefrontalnog korteksa, na primjer, neki ljudi imaju osjetljiviji desni prefrontali režanj što ih čini vrlo podložnima negativnoj emocionalnosti, dok osobe kojima je osjetljiviji lijevi prefrontalni korteks podložniji su pozitivnoj emocionalnosti. Nadalje, ljudi kojima je desni prefrontali korteks osjetljiviji, osjetljiviji su na kaznu, “negativne emocije” i ponašanje im je orijentirano ka izbjegavanju. Oni su također anksiozniji.

Osobe kojima je osjetljiviji lijevi prefrontalni korteks osjetljiviji su na nagradu, odnosno na njih nagrada ima veći učinak, pridaju joj više pažnje i veći značaj te su češće pozitivne emocije i ponašanje im je orijentirano na približavanje  (npr. raznim aktivnostima). Iz navedenog se da iščitati da “negativni” životni događaji na neke ljude utječu više (na one koji imaju osjetljiviji desni prefrontalni korteks) nego na druge (one koji imaju osjetljiviji lijevi prefrontalni korteks).

negativniji

Ono što još utječe na naše ponašanje, a sigurna sam da ste već svi čuli za to, su neurotransmiteri s kojima neuroni međusobno komuniciraju. Nekoliko ih je već nama dobro poznatih:
– dopamin- izaziva pozitivne osjećaje povezane s nagradom,
– serotonin- utječe na raspoloženje i emocije,
– norepinefrin- regulira pobuđenost i pripravnost i
– endorfin- smanjuje bol, anksioznost i strah stvarajući pozitivne osjećaje nasuprot postojećim negativnim.

Za „želju” da se ustraje u nekom ponašanju/ slijedu aktivnosti, odgovoran je dopamin. Na samo nagovještanje moguće nagrade aktivira se dopamin i motivira osobu. Problem nastaje kad ne dođe do oslobađanja dopamina, jer onda niti jedan događaj koji nas okružuje ne percipiramo kao atraktivan i nemamo želju uključiti se u  njega. Oslobađanje dopamina najveće je kada se nagrađujući događaj pojavljuje na nepredvidiv način, kao na primjer u kockanju. To se često događa i u nekim ljubavnim odnosima, što nas dugo drži u „lošoj” vezi i čak nas čini ovisnim o toj osobi. Na primjer, sigurna sam da se mnogima od vas dogodilo da ste bili u nekoj lošoj vezi, s nekim tko se prema vama uglavnom nije odnosio lijepo, stalno ste se svađali i slično, ali povremeno je znalo biti bajkovito, baš onako kako ste htjeli i zamišljali ljubavnu vezu iz snova. Upravo ta situacija je ova nagrada koja se pojavljuje na nepredvidiv način i u nepredvidivom vremenskom intervalu.

O ljubavnim odnosima, ovisnosti o drugoj osobi i kako se riješiti te ovisnosti čitajte u našim slijedećim blogovima. 

Pročitaj i ostale blogove

Crtice o meni

Crtice o meni – Burnout?

, ,

Na pisanje ovog bloga potaknula me emisija Nedjeljom u 2 i gost Krunoslav Nujić te prilozi u emisiji. Vrlo jednostavno su opisali kako su se osjećali i dočarali jednostavnim jezikom što je burnout. Nadam se da će nekome i moja priča pomoći. Društvo, stereotipi, moja promišljanja Unatoč članku u Slobodnoj Dalmaciji, unatoč tome što sam […]

ADDHD blog

ADHD kod odraslih

, , ,

ADHD kod odraslih (Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder) posljednjih je godina postao jedna od najčešće pretraživanih tema u području mentalnog zdravlja. Mnogi odrasli prvi put u životu dolaze do pitanja:„Je li moguće da cijelo vrijeme imam ADHD, a da to nikad nisam znao/la?“No, istovremeno raste i zabrinutost stručnjaka – jer se simptomi ADHD-a često preklapaju s drugim, puno češćim stanjima poput […]

pozitivno

Što zapravo znači misliti pozitivno – i kako do toga doći bez forsiranja?

, , ,

Znaš ono kad ti kažu “Samo misli pozitivno”?A ti se osjećaš kao da ti je netko zalijepio flaster na slomljenu nogu? Da, svi mi to znamo. Jer istina je – pozitivno razmišljanje nije nešto što možeš natjerati. Ali dobra vijest je da ga možeš razviti – postupno, autentično i s pravom podrškom. Pa što zapravo znači “misliti pozitivno”? […]

jeftinije ili kvalitetnije

Jeftinije ili kvalitetnije? Kako odabrati neurofeedback koji stvarno donosi rezultate?

, , ,

Kada ulažemo u svoje zdravlje i mentalnu dobrobit, često se susrećemo s dilemom – odabrati povoljniju opciju ili uložiti više u kvalitetu? Na prvi pogled, može se činiti logičnim uzeti jeftiniju varijantu i odraditi što više tretmana, ali je li to zaista isplativo ako rezultata nema ili se pojave tek nakon puno dužeg vremena? Neurofeedback je […]

Što nas čini Blog

Što nas čini takvima kakvi jesmo?

Jedan veliki sustav koji upravlja svim ostalim sustavima u našem tijelu i čini nas jedinstvenima, odnosno da smo mi MI je… ŽIVČANI SUSTAV.

Njime doživljavamo svijet i govori nam kako da reagiramo. Stvara osjećaje, ideje i sjećanja.

mozak čini

Čarobni organ u našem tijelu, mozak, nalazi se u lubanji i težak je 1 kilogram i 400 grama. Sastoji se od sivo bijele tvari. Više od 80% sastava je voda uz malo masti i bjelančevine.

Kontrolni je centar ljudskog tijela i živčanog sustava.

Određuje našu reakciju na sve.

Živčani sustav čine visoko specijalizirane stanice zvane NEURONI. Komuniciraju brzinom od više stotina kilometara na sat. Znači, mozak se sastoji od neurona i zahvaljujući njima: razmišljamo, odlučujemo, zamišljamo, vidimo, čujemo…

Neuroni

neuroni

Neuroni drugačije izgledaju od drugih stanica, jer su druge stanice kompaktne i okrugle, a neuroni su kao korijen cvijeta. Razgranati su i povezani s drugim neuronima i prenose informacije. U mozgu ih je 100 milijardi, a po ostatku tijela milijuni.

Možemo ih naučiti gotovo svemu i tako preobraziti sebe!

Komunikacija u mozgu između neurona odvija se kroz električnu energiju i kemijske spojeve. SINAPSA, koja je na kraju neurona, mali je prostor između dva neurona. U taj prostor prvi neuron ispušta kemijsku tvar, a drugi ju detektira i nastavlja električnu aktivnost. Taj prijenos odvija se munjevitom brzinom.

 
sinapsa

Sposobnost mozga

Mozak je prilagodljiv, no za to mu je potrebno vježbe. Ako nešto ponavljamo, onda mozak to zapamti i tijelo nauči. Pa, kao što znamo, što više nešto vježbamo, to se mozak jače mijenja. Ta sposobnost mozga da se mijenja zove se NEUROPLASTIČNOST.

Svaki neuron može stvoriti do 10 000 veza s drugim neuronima, a te veze se stvaraju i mijenjaju ovisno o tome čime se bavimo. Kada nešto naučimo jedan put, veza koja se stvori između neurona je privremena i stvaraju ju kemijski spojevi koji okružuju neuron. Kada nešto vježbamo onda te kemijske veze postaju strukturne. Znači mijenja se struktura neurona. Neuron mijenja oblik i položaj. Kako ta veza između neurona postaje jača i trajna, tako jača i veza između različitih područja mozga.

 Zato, što smo više bili u nekim okolnostima, učili neko ponašanje i razmišljali na određeni način to nam je to teže promijeniti, ali nije nemoguće, jer je mozak čaroban.

sjećanja

Sjećanje je skupina neurona koji vode već poznati razgovor.

Prilikom stjecanja nove vještine, stvara se u mozgu sve snažnije sjećanje na to kako obaviti određeni zadatak. Neke se stvari mogu upisati u mozak za cijeli život, kao što su na primjer vožnja bicikla, vezanje vezica na cipeli i slično. Neka sjećanja s vremenom izblijede poput lica, imena… kada ih više ne trebamo.  

Neuroni  zaborave te veze.

Osjećaji

Nešto što nam može zacementirati sjećanje su snažni osjećaji, koje vežemo uz neko sjećanje.

Živčani sustav obrađuje naše osjećaje i odlučuje o našoj reakciji.

Ponekad su ti osjećaji toliko snažni da preopterete sustav.

(s posljedicama opasnima po život)

STRAH je snažni zaštitni mehanizam, iznimno moćna prilagodba koja pomaže prepoznati prijetnju, kako bismo mogli reagirati na vrijeme. U mozgu postoji područje koje kontrolira instinkt straha, zove se AMIGDALA.

Amigdala

amigdala

Amigdala je velika svega 2,5 centimetra, ali diže uzbunu u organizmu kada se nađemo u opasnoj situaciji. Ona u tijelu pokreće niz reakcija i koktel hormona preplavi tijelo, što potakne niz promjena u tijelu: zjenice se rašire kako bi upile više svjetla, srce brže pumpa krv, krv se preusmjeri u organe koji su u tom trenu najvažniji (ruke i noge) da možemo trčati ili udarati, a dotok krvi u želudac se, na primjer, drastično usporava.

Borba, bijeg i freez reakcija

Sigurno ste svi već čuli za „borba/bijeg“ reakciju, na eng. „fight or flight“, a postoji i „freez“ reakcija. Predstavljaju odgovor organizma. Aktiviraju se kada se nađemo u iznenadnoj opasnoj situaciji ili se uznemirimo. Često nije sve tako jednostavno i ne svodi se samo na reakciju borbe ili bijega već, kada se nađemo u određenoj situaciji, strah i to kako ga naš mozak tumači mogu nam postati prijetnja. Na primjer, u situacijama iznimnog stresa, reakcija na strah preuzme potpuno kontrolu nad našim umom i tijelom. Posve nas paraliziraju naši osjećaji. Tu pojavu nazivaju „amigdalina otmica“.

Dijelovi mozga koji se koriste logikom i razumom, posve se isključe i ne primaju signale. Impulsi idu ravno u amigdalu koja se oslanja na instinkt i osjećaje. U takvoj situaciji možemo doživjeti neopravdan izljev bijesa, a strah vas može paralizirati.

Strah koji nas obuzme, kada nas preuzme, kada postane dominantan osjećaj koji osjećamo, može nas spriječiti da se upustimo u nove izazove i spriječiti nas da rastemo. No, kako će mozak reagirati, ovisi o nama. Strah možemo naučiti kontrolirati tako da se s njime bolje upoznamo. Možemo ušutkati uzbunu koju podiže amigdala.

Vježba

Različite dijelove mozga možemo uvježbati da se uključe ili isključe. Jako veliku ulogu u tome ima biofeedback, odnosno fiziološke funkcije, način razmišljanja i disanja. Sve nam to može pomoći u boljem radu mozga.

 
vježba

Kao što vježbom možemo ojačati tijelo i postati brži i jači, isto vrijedi i za emocije. Kada se u malim i kontroliranim dozama izlažemo, npr. izvoru straha, na njega možemo postati otporniji. Vježbom raste prag tolerancije na strah.

Naša, ranije spomenuta amigdala, može pritom pomoći. Ona pohranjuje mnogo uspomena, pogotovo one za koje nas vežu osjećaji. Kako pohranjuje loša, tako pohranjuje i dobra sjećanja. Ako svoj mozak istreniramo kako se uspješno nositi sa stresom, amigdala će se toga sjetiti i u budućem trenutku straha te će logika i razum biti sačuvani.

rozi mozak

Naš živčani sustav ima sve alate koji su potrebni da ostanemo smireni u stresnoj situaciji, samo ih treba znati aktivirati i upotrijebiti.

Sustavi

Autonomni živčani sustav sastoji se od dvaju podsustava- simpatičkog i parasimpatičkog.

Simpatički sustav aktivira se kao odgovor na obranu organizma, znači odatle ide reakcija „borba ili bijeg“ i freez.

Nije dobro da ta reakcija dominira.

Parasimpatički sustav nam pak pomaže da se održimo na životu. On nam usporava rad srca, snižava krvni tlak, potiče probavu i slično, pa treba u većoj mjeri aktivirati svoj parasimpatički živčani sustav.

U situaciji u kojoj se aktivira simpatički živčani sustav nužan je odmak. Treba se smiriti, opustiti, duboko udahnuti i pokušati osvijestiti situaciju. Ako uspijemo zaustaviti stres da nas preuzme, moći ćemo odmah djelovati.

U navedenom može vam pomoći neurofeedback. On je vrsta ranije spomenutog biofeedbacka. Više o neurofeedbacku pročitajte u našem Blogu

Izvor

Human: The World Within- React

Pročitaj i ostale blogove

Crtice o meni

Crtice o meni – Burnout?

, ,

Na pisanje ovog bloga potaknula me emisija Nedjeljom u 2 i gost Krunoslav Nujić te prilozi u emisiji. Vrlo jednostavno su opisali kako su se osjećali i dočarali jednostavnim jezikom što je burnout. Nadam se da će nekome i moja priča pomoći. Društvo, stereotipi, moja promišljanja Unatoč članku u Slobodnoj Dalmaciji, unatoč tome što sam […]

ADDHD blog

ADHD kod odraslih

, , ,

ADHD kod odraslih (Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder) posljednjih je godina postao jedna od najčešće pretraživanih tema u području mentalnog zdravlja. Mnogi odrasli prvi put u životu dolaze do pitanja:„Je li moguće da cijelo vrijeme imam ADHD, a da to nikad nisam znao/la?“No, istovremeno raste i zabrinutost stručnjaka – jer se simptomi ADHD-a često preklapaju s drugim, puno češćim stanjima poput […]

pozitivno

Što zapravo znači misliti pozitivno – i kako do toga doći bez forsiranja?

, , ,

Znaš ono kad ti kažu “Samo misli pozitivno”?A ti se osjećaš kao da ti je netko zalijepio flaster na slomljenu nogu? Da, svi mi to znamo. Jer istina je – pozitivno razmišljanje nije nešto što možeš natjerati. Ali dobra vijest je da ga možeš razviti – postupno, autentično i s pravom podrškom. Pa što zapravo znači “misliti pozitivno”? […]

jeftinije ili kvalitetnije

Jeftinije ili kvalitetnije? Kako odabrati neurofeedback koji stvarno donosi rezultate?

, , ,

Kada ulažemo u svoje zdravlje i mentalnu dobrobit, često se susrećemo s dilemom – odabrati povoljniju opciju ili uložiti više u kvalitetu? Na prvi pogled, može se činiti logičnim uzeti jeftiniju varijantu i odraditi što više tretmana, ali je li to zaista isplativo ako rezultata nema ili se pojave tek nakon puno dužeg vremena? Neurofeedback je […]

super 1 članak

Članak na SUPER1 – Telegram

Da sam znala da Seinfelda mogu gledati i u terapijske svrhe, za neurofeedback bih se odlučila puno ranije

…već nakon četvrtog počinjem u svojoj svakodnevici primjećivati i promjene na bolje. 

 

Pročitaj članak

Load More